Prinosi na američke državne obveznice dostigli su najviši nivo od 2023. godine. To znači da referentna stopa bez rizika (koja se koristi za vrednovanje bilo koje finansijske imovine) postaje skuplja, pa će tržišta akcija na kraju morati da se prilagode ovoj novoj realnosti.
Nedavni porast prinosa američkih trezorskih obveznica treba tumačiti ne samo kao rasprodaju na tržištu obveznica, već kao ponovno određivanje cene kapitala na nivou cele ekonomije. Prinos desetogodišnjih trezorskih obveznica nedavno je dostigao približno 4,79%, što je najviši nivo od novembra 2023. godine, dok je prinos tridesetogodišnjih obveznica premašio 5,27%.
Rastuća kriva prinosa – od približno 4,2% na godinu dana do više od 5,2% na trideset godina – posebno je važna. Ona ukazuje na to da investitori zahtevaju progresivno veću nadoknadu za trajanje, neizvesnost inflacije, fiskalni rizik i oportunitetne troškove ulaganja kapitala na duže vreme. U teorijskom smislu, dugoročni prinosi uključuju očekivane buduće kratkoročne kamatne stope plus premiju na rok. Nedavni porast stoga odražava više od očekivanja o monetarnoj politici; on signalizira ponovnu procenu dugoročnog rizika povezanog sa zaduživanjem vlade SAD.
Ovo ima direktan mehanizam prenosa na tržišta akcija. Kod vrednovanja diskontovanim novčanim tokovima, vrednost kompanije jednaka je sadašnjoj vrednosti njenih očekivanih budućih novčanih tokova. Kako raste prinos bezrizičnih državnih obveznica, raste i diskontna stopa – a samim tim i potrebni povraćaj na kapital. Viši prinosi državnih obveznica stoga smanjuju sadašnju vrednost budućih korporativnih zarada, kompresujući multiplikatore kapitala. Efekat je posebno jak za kompanije u razvoju i tehnološke kompanije čije vrednovanja u velikoj meri zavise od očekivanih novčanih tokova u dalekoj budućnosti.
Državne obveznice takođe postaju atraktivnija zamena za akcije. Kada se navodno bezrizična desetogodišnja državna obveznica približi 5%, investitorima je potrebna dovoljno velika premija rizika akcija kako bi opravdali držanje znatno rizičnije imovine. Stoga, rastući prinosi obveznica mogu istovremeno povećati diskontnu stopu i smanjiti relativnu atraktivnost akcija.
Ipak, trenutna epizoda otkriva važnu kontradikciju. Američke akcije su ostale relativno otporne jer su izuzetno jake korporativne zarade – posebno od investicija vezanih za tehnologiju i veštačku inteligenciju – privremeno nadoknadili pritisak na vrednovanje. Ključno pitanje stoga nije da li su visoki prinosi državnih obveznica loši za akcije, već da li rast zarade može nastaviti da nadmašuje povećanje troškova kapitala. Ako prinosi ostanu povišeni, zavisnost tržišta od vanrednog rasta zarade postaje sve važnija – i potencijalno krhka.
Šira poruka je jasna: tržište trezorskih obveznica redefiniše referentnu cenu novca, a tržišta akcija ne mogu ostati trajno izolovana od tog ponovnog određivanja cena.
US Treasury yields have reached their highest level since 2023. This means that the risk-free benchmark (used to value any financial asset) is becoming more expensive, so equity markets will ultimately have to adjust to this new reality.
The recent increase in U.S. Treasury yields should be interpreted not merely as a bond-market sell-off, but as a repricing of the economy-wide cost of capital. The 10-year Treasury yield recently reached approximately 4.79%, its highest level since November 2023, while the 30-year yield exceeded 5.27%.
The upward-sloping yield curve – from approximately 4.2% at one year to more than 5.2% at thirty years – is particularly important. It indicates that investors are demanding progressively greater compensation for duration, inflation uncertainty, fiscal risk and the opportunity cost of committing capital over longer horizons. In theoretical terms, long-term yields incorporate expected future short-term rates plus a term premium. The recent rise therefore reflects more than expectations about monetary policy; it signals a reassessment of the long-term risk associated with U.S. government borrowing.
This has a direct transmission mechanism to equity markets. In discounted-cash-flow valuation, the value of a company equals the present value of its expected future cash flows. As the risk-free Treasury yield rises, the discount rate – and consequently the required return on equity – also rises. Higher Treasury yields therefore reduce the present value of future corporate earnings, compressing equity multiples. The effect is particularly strong for growth and technology companies whose valuations depend heavily on cash flows expected far into the future.
Treasuries also become a more attractive substitute for equities. When a supposedly risk-free 10-year government bond approaches 5%, investors require a sufficiently large equity risk premium to justify holding substantially riskier assets. Thus, rising bond yields can simultaneously increase the discount rate and reduce the relative attractiveness of equities.
Yet the current episode reveals an important contradiction. U.S. equities have remained relatively resilient because exceptionally strong corporate earnings – particularly from technology and AI-related investment – have temporarily offset valuation pressure.
The critical question is therefore not whether high Treasury yields are bad for stocks, but whether earnings growth can continue to outrun the increase in the cost of capital. If yields remain elevated, the market’s dependence on extraordinary earnings growth becomes increasingly important – and potentially fragile.
The broader message is clear: the Treasury market is redefining the benchmark price of money, and equity markets cannot remain permanently insulated from that repricing.